Rakitnica

Nalazište u zaleđu

Peć koja je gradila krovove Dalmacije

U Rakitničkom polju, nedaleko Velike Mrdakovice, nalazila se rimska keramičarska peć za proizvodnju krovnog crijepa. Sama činjenica da je tu ne bi privukla posebnu pozornost — Rimljani su grđevnom industrijom pokrili cijelu Dalmaciju — ali postoji jedan detalj koji Rakitnicu izdvaja iz te mase: to je jedna od samo dviju sigurno ubiciranih rimskih peći za krovni crijep u cijeloj Dalmaciji.

Dvije. Za cijelu Dalmaciju. To nije mala stvar. Znači da je svaka kuća, svaka javna zgrada, svaki vojni objekt koji je u rimsko doba imao crijep na krovu — morao ga dobiti iz jednog od svega nekoliko takvih mjesta koja su istraživači uspjeli locirati sa sigurnošću. Rakitnica je bila jedno od njih.

Nije glamurozno. Nije ni riton ni nekropola. Ali netko je morao peći crijep — i netko je to radio baš ovdje, na polju podalje Arauzone.

Veza s Arauzonom

Grad i njegova industrija

Katalog Muzeja grada Šibenika Rakitnicu ne obrađuje kao zasebno poglavlje, nego je spominje u kontekstu geografskog i gospodarskog položaja Arauzone. Rimske keramičarske peći za krovni crijep bile su, naime, neraskidivo vezane uz urbanu infrastrukturu — svaki grad koji je napištao šator ili kolibu i počeo graditi u kamenu trebao je crijep za krovove.

Veza između Arauzone i Rakitnице nije samo geografska blizina. Prometnica koja je vodila od Jadera (Zadra) prema Saloni (Solinu) prolazila je ovim područjem, što je značilo da se crijep mogao distribuirati prema jednoj od ključnih rimskih prometnica u Dalmaciji. Rakitnica nije bila izolirani pogon — bila je dio sustava.

Selo koje je preživjelo sve

Zapadni obronci Rakitničkog polja danas kriju napušteno selo Srdarići — jedno od rijetkih, u cijelosti netaknutih autohtonih rustičnih cjelina s kućama građenim tradicionalnom tehnikom gradnje kamenom. Nijedna obnova, nijedna modernizacija, ništa što je promijenilo ostatak obale. Samo napuštene kuće od kamena koji je na tim padinama od uvijek.

Postoji nešto gotovo poetski u toj slici: na istom polju gdje su Rimljani pećili crijep, stoljećima kasnije izgrađeno je selo od kamena, a onda i to napušteno — i sad na istom prostoru ostaju samo zidovi, polje i tišina.

Razina istraženosti

Ono što znamo i ono što još ne znamo

Kao i u slučaju Pišče, katalog koji smo koristili kao primarni izvor Rakitnicu spominje u jednoj rečenici — kao lokaciju jedne od dviju poznatih peći, u kontekstu koji opisuje širi gospodarski značaj Arauzone. Detaljna istraživanja same peći — dimenzije, kapacitet, datacija, nalazi — nisu dio dostupne dokumentacije u ovoj zbirci.

Što je sigurno: peć je postojala, rimska je, i ubicionirana je pouzdano — što je samo po sebi rijetko. Što ostaje za istražiti: sve ostalo. Ako postoji konzervatorska ili arheološka dokumentacija o samom nalazištu, ova stranica će rado narasti.

Izvori

Toni Brajković, Velika Mrdakovica — rezultati najnovijih arheoloških istraživanja (2011.–2013.)

Muzej grada Šibenika, 403. povremena izložba · Vodice, 2014. · ISBN 978-953-58070-0-1

Ova je stranica priređena za goste Arauzone na temelju navedenog kataloga. Za znanstvene reference obratite se Muzeju grada Šibenika.