Pišča

Zaboravljeni treći dio

Grad, groblje, i ono što ih je održalo na životu

Kad se govori o Velikoj Mrdakovici, gotovo sva pažnja ode na gradinu i nekropolu — kamenje koje se vidi i kosti koje se kopaju. Ali antički grad na vrhu brda trebao je jednu stvar koju ni najbolje utvrđenje ni najbogatiji grob ne mogu zamijeniti: vodu.

U krškom krajoliku poput ovog, gdje kišnica propada kroz vapnenac gotovo čim dotakne tlo, sposobnost da se voda sakuplja, zadrži i preživi ljeto nije bila luksuz. Bila je uvjet postojanja grada na ovom mjestu. Cisterna zvana Pišča upravo je taj treći, manje glamurozni dio mrdakovičke priče — onaj bez kojeg ni riton ni fibule ne bi imali gdje nastati.

Katalog Muzeja grada Šibenika, koji smo koristili kao izvor za ostatak ove arheološke zbirke, spominje Pišču tek usput — kao jedan od tri dijela koje je 2014. godine planirano povezati pješačkom stazom u jedinstvenu cjelinu: cisternu Pišča, naselje i nekropolu. Detaljne arheološke studije o samoj cisterni — dimenzije, točna tehnika gradnje, kapacitet — zasad nisu dio dostupnog kataloga.

Što znamo

Rimska, ne turska

Lokalno ime za cisternu ponekad se čuje i kao "turska cisterna" — naziv koji je, koliko god zvučao slikovito, povijesno netočan. Konstrukcija se datira u 1. i 2. stoljeće po Kristu, dakle u sam vrhunac rimske prisutnosti na ovom prostoru — stoljećima prije bilo kakve osmanske epizode na ovoj obali.

Riječ je o krškom kolektoru — sustavu koji hvata i zadržava površinsku vodu u pejzažu gdje je ona, inače, dragocjena i kratkotrajna. I, što je možda najzanimljivije: još uvijek je funkcionalna. Dvije tisuće godina nakon što su je Rimljani iskopali i obložili, cisterna i dalje radi ono za što je građena.

Malo je građevina koje mogu reći da su nakon dvije tisuće godina još uvijek dobre u poslu za koji su napravljene. Ova može.

Ime Pišča dolazi, pretpostavlja se, od glagola koji opisuje vodu koja "pišti" ili curi — premda etimologija lokalnih toponima nikad nije potpuno jednoznačna stvar, i ovo ostaje više narodna nego dokumentirana pretpostavka.

Zašto je to bilo važno

Grad koji je preživio šest stoljeća mora piti

Arauzona — grad na vrhu Velike Mrdakovice — imao je kontinuitet života od šest stoljeća, od 4. stoljeća prije Krista do 3. stoljeća poslije Krista. To znači generacije ljudi, stotine domaćinstava, stoku, vrtove — sve na vrhu krškog brda bez ijedne rijeke u neposrednoj blizini.

Rješenje za takav problem u antičkom svijetu gotovo je uvijek isto: cisterne, hvatanje kišnice s krovova i padina, i podzemna spremišta koja čuvaju vodu kroz sparno dalmatinsko ljeto. Pišča je, po svoj prilici, bila upravo takav sustav — infrastruktura bez koje ni utvrđeno naselje na vrhu, ni bogata trgovačka razmjena koju smo opisali na drugim stranicama, jednostavno ne bi bili mogući.

Nije glamurozna kao riton. Ne priča priču o simpoziju i eliti. Ali bez nje nitko ne bi ni bio ovdje da pije iz njega.

Projekt

Tri dijela, jedna staza

Prema katalogu, plan — već u pripremi u trenutku njegovog pisanja (2014.) — jest povezati cisternu Pišča, naselje i nekropolu pješačkom stazom u jedinstvenu cjelinu, i prezentirati liburnsko-rimski grad javnosti nakon završetka istraživanja i konzervacije.

Ideja je jednostavna i dobra: umjesto tri odvojena, teško dostupna nalazišta, jedna ruta koja posjetitelja vodi kroz cijelu priču — od vode koja je grad održavala na životu, preko zidina u kojima se taj život odvijao, do grobova koji čuvaju posljednje svjedočanstvo o njemu.

Do danas, koliko nam je poznato, ta staza još uvijek čeka svoju punu realizaciju. Kad se to promijeni — a katalog završava uvjerenjem da hoće — ova stranica bit će prva koja će to zabilježiti.

Iskreno

Ovo je tanja stranica, i to je u redu

Za razliku od Ritona ili nekropole, gdje katalog Muzeja grada Šibenika daje desetine stranica detalja — skice, mjere, kataloge nalaza — Pišča se u dostupnim izvorima spominje tek u jednoj rečenici. Sve što smo ovdje napisali drži se onoga što možemo potkrijepiti izvorom.

Ako postoji dodatna dokumentacija — konzervatorski elaborat, mjerenja, fotografije same cisterne — ova stranica će rado narasti čim ta građa bude dostupna. Za sada, dovoljno je znati da postoji, da je rimska, i da još uvijek radi.

Izvori

Toni Brajković, Velika Mrdakovica — rezultati najnovijih arheoloških istraživanja (2011.–2013.)

Muzej grada Šibenika, 403. povremena izložba · Vodice, 2014. · ISBN 978-953-58070-0-1

Podaci o dataciji temelje se na uvida u lokalnu kulturnu baštinu i dostupnu dokumentaciju Arauzone. Za znanstvene reference o samom nalazištu obratite se Muzeju grada Šibenika.